Debatni klub

Debatni klub naše škole osnovale su 2016. godine profesorica Logike, Etike i Filozofije, Anita Ivanković Volarević te profesorica Povijesti i Sociologije, Meri Galić. Pod njihovim je mentorstvom naš debatni klub imao zapažene uspjehe te se smatra jednim od najboljih u našoj regiji. Nekim uspjesima ovog debatnog kuba kroz dvije godine sudjelovanja pridonijela sam i sama te ću u okviru vlastitih iskustava opisati kako naš debatni klub i debata funkcioniraju te koja je formula uspješnog debatnog tima.
Debatni se tim sastoji od tri govornika od kojih svaki ima određenu i jednako važnu ulogu. Dva tima koja zauzimaju suprotna stajališta o zadanoj tezi, afirmaciju (A) ili negaciju (N), argumentirano o njoj raspravljaju i pokušavaju uvjeriti suce da je njihova strana u pravu. Teze mogu biti „ad-hoc“ ili unaprijed zadane. Teze koje zahtijevaju dodatnu pripremu i informiranje uglavnom su zadane na debatnim turnirima i natjecanjima te se objavljuju nekoliko tjedana unaprijed. „Ad-hoc“ teze su one trenutno aktualne i od općeg interesa, a o kojoj svaka prosječno obrazovana osoba ima nešto za reći. Teza je zadana netom prije debate i timovi imaju otprilike sat vremena za sastaviti argumente, to jest pripremiti „case“. Struktura „casea“ ovisi o tome je li tim na strani afirmacije ili negacije, to jest opravdava li tezu ili ju osporava. Moram napomenuti da tim ne bira stajalište, već je ono nasumično zadano i upravo se u tome krije umijeće debatanata. Poželjno je da strana afirmacije načini tri argumenta koji potkrijepljuju tezu dok strana negacije priprema dva argumenta. Argument mora biti složen, potkrijepljen primjerima, jasan i razgovijetan. Debata započinje specifičnim pljeskanjem dlanom o stol kojim se najavljuje i ispraća svaki govornik. Prvi izlazi A1 (prvi govornik afirmacije) čiji se govor sastoji od dva argumenta. On uvijek mora „postaviti“ debatu koja, ovisno o razini na kojoj se raspravlja, može biti komparativna, planska i vrijednosna te dati točne definicije predmeta rasprave. Nakon njega izlazi N1 (prvi govornik negacije) koji se prvo osvrće na govor afirmacije te odmah negira njegove argumente, a nakon toga iznosi jedan svoj argument. Ako umijete razgovijetno i strukturirano iznositi svoja mišljena, onda ste izvrstan kandidat za prvoga govornika debate. Nakon što su „prvi“ rekli svoje, red je na „drugima“. A2 osvrće se na prvi govor negacije te iznosi treći argument slučaja svoga tima. Nakon njega izlazi N2 koji opet kontraargumentira N1 te iznosi drugi argument svoga tima. Dobar drugi govornik mora imati vrline prvoga govornika iako ne mora biti precizan poput njega. Međutim, on mora biti u stanju dobro slušati protivnika i zapažati pojedinosti. Nakon drugih slijede treći govornici. Prvi izlazi govornik A3, a nakon njega N3. Oboje imaju istu ulogu, ne iznose nove argumente, već tijekom cijele debate prepredeno slušaju svaku riječ svojih protivnika i njihove vlastite misli u svojim govorima okreću protiv njih samih. Idealan treći govornik je najgora cjepidlaka koju možete zamisliti: „Oni nisu rekli! Oni nisu dokazali! A moj govornik vam je lijepo rekao! A mi smo lijepo pokazali! Vidi ovdje! Vidi tamo! Vidi!!! Mi smo u pravu!“ Osobno sam treći govornik i obožavam svoju ulogu (he, he).
Svi konstruktivni govori (1., 2. i 3.) traju 8 minuta dok 4. govori, u kojima se iznose zaključci debate, traju 4 minute. U 4. govorima najčešće ciljamo na emocije sudaca te ih pokušavamo uvjeriti u važnost našeg stajališta s pričom o „malom Juri“ kojemu život propada upravo zbog stajališta protivnika, a naš stav bi ga promijenio nabolje. Moram napomenuti da debata nije svađanje, već argumentirano raspravljanje. Vrijeđanje na osobnoj razini je nedopustivo te donosi negativne bodove dok se blaga podbadanja, u stilu kojem sam i sama osobito sklona, toleriraju i pridonose karizmi govora. Izvrsno razrađen „case“ te sposobnosti govornika pridonose kvaliteti tima, ali tajna je u međusobnoj slozi, komunikaciji i dosljednosti. Tim u kojemu se dvojica debatanata međusobno ne podnose ili ne slušaju nije dobitnički tim.
Iako se iz priloženoga čini da je debata naporna, to uopće nije tako. Sve se savlada u kratkom vremenu nakon čega, ako imalo uživate u mentalnom „sparingu“, počnete obožavati debatu. Mi se sastajemo svaku drugu subotu. Interesu za debatu naravno pridonose i najbolje grickalice, pića i keksi koje profesorice uvijek donesu, a imali smo i tortu. Nakon službenog sata debata se uglavnom nastavi u nekom od obližnjih kafića. Pred natjecanja se sastajemo malo češće, pa i tijekom nastave, stoga je uz školski zbor priključivanje debatnom klubu odličan način da se izvučete s ispitivanja. Debatna su natjecanja emocionalni i fiziološki „roller coaster“. Izmjenjuju se periodi stoičke snage i totalne rezignacije, ljutnje i oprosta, oscilacije krvnog tlaka i šećera, aritmija, ubrzano disanje pa trenutci kada ne možete doći do daha, crvenilo obraza i mrtvačko bljedilo. Nekad se na nekoliko minuta obratite i postanete fanatični vjernici, nekad se uvjeravate kako je zdravlje najvažnije. Koliko god to mazohistički može zvučati, na kraju dana vam se svidi baš svaka emocija. Često se znamo naljutiti na protivnike, osluškujemo, naslućujemo tko je opasna konkurencija, a koga ćemo „pomesti“. Dogodi se i da debatirate protiv svojih prijatelja iz drugih škola pa se prijateljstva nakon debate nekad održe, a nekad ne. Suce koji presude u našu korist obožavamo, a kada nam pobjedu odnesu drugi (što je rijetko), onda smišljamo urote, ali, naravno, sve ostaje samo na riječima. Saznali smo da suci obožavaju krafne kod Mate pa sada razmatramo kako to iskoristiti, a ostati moralno čisti (he, he). Naš je debatni klub i bez te spoznaje bio izrazito uspješan, pa su tako prošle godine dva tima sudjelovala na Državnom natjecanju, a sada se jedan priprema za ovogodišnje Državno natjecanje.
Debata je zanimljivo i zabavno iskustvo iz kojega nikada ne izlazite kao gubitnici jer stječete vrijedna iskustva koja pridonose samoizgradnji. Neka od njih su obnavljanje starih znanja, stjecanje novih, vježbanje umijeća argumentirane rasprave, poboljšanje verbalnih sposobnosti i javnog nastupa, druženje, upoznavanje novih ljudi i prijatelja. Osobno sam kroz debatu afirmirala odluku o budućem studiju, stekla čvrsta prijateljstva i „ispekla“ umijeće retorike. Debatni je klub jedna od stvari koja će mi, uz knjižnicu i zalaske sunca, najviše nedostajati iz srednje škole, Učlanite se jer nemate što izgubiti!

Julija Mihovilović, 4.e