Svi mi se vrlo često u jednom običnom školskom danu osjećamo prazno. U nama nema više nikakvoga entuzijazma kao ni želje provesti još pet školskih sati u istoj prostoriji ili okruženju, ustaljenoj atmosferi. Ne možeš započeti nikakav razgovor sa svojim prijateljima jer je i njima samo još jedan ponedjeljak u nizu te znaš da oni nemaju snage za ispraznu komunikaciju pa izaberete šutnju i nestrpljivo čekate zvono.
Pokušaš razmisliti što napraviti da se izvučeš iz ove melankolije i kako se osloboditi zarazne bezvoljnosti koja te okružuje. Onda se sjetiš da se svaki put kada si trebao/la posuditi knjigu, jer se lektire naravno moraju čitati, knjižnica doimala drugačijom. Ona nije nalikovala na učionicu u kojoj već svaku šaricu na zidu znaš napamet, a nije bilo ni one tmurne bezvoljnosti od koje bježiš. Možda je baš knjižnica izlaz iz svega toga. Možda ti ona pruži mogućnost da se izgubiš u brojnim naslovima knjiga i pronađeš štivo kojim ćeš oplemeniti svoje znanje i pronaći najljepše citate. Ako pak čitanje nije tvoja najdraža razonoda ili nije nešto na što bi trošio/la slobodno vrijeme, popričaj s knjižničarkom ili s osobama koje zatekneš tamo. Tko zna, možda su i oni tu iz istoga razloga kao i ti. Ako si kreativan/na, pridruži se Mladim knjižničarima i sudjeluj u izradi zanimljivih panoa i obilježavanju značajnih datuma. Također, možda otkriješ svoju novu strast - volontiranje. Upravo je to nesebičan čin kojim pomažeš drugima, a najviše sebi.
I za kraj, ako misliš kako je cijeli ovaj tekst „prodavanje magle”, vjeruj nije! Poznajem mnoge osobe koje u knjižnici provode više vremena nego na satu (malo hiperboliziram), a i sama znam da je knjižnica najbolji dio Marulića.

Barbara Jerčić, 4.e