GLAZBENA KARIJERA

Kakav je osjećaj biti Roko Blažević - teen zvijezda?
Uh, ja se uopće ne osjećam kao nekakva teen zvijezda. Shvaćam da sam stekao publicitet, ali smatram da sam ostao prizeman. U školu i dalje dolazim nepočešljan, toliko o tome.

Kako je počela tvoja karijera? Kada si po prvi puta zapjevao?
Pjevam od malih nogu, a prvi festival bio mi je u Rogoznici gdje sam pobjedio s pjesmom „Zeko i potočić” (ha, ha). Ozbiljnije sam se počeo baviti glazbom 2011. kada sam otišao na „Supertalent” i zaljubio se u svjetla pozornice.

Kako je tvoja obitelj utjecala na tvoju glazbenu karijeru?
Puno su utjecali. Dok su druga djeca išla na „balun”, ja sam upisao glazbenu školu. Tako se razvijao moj sluh i pjevanje. Otac pjeva u klapi, a i mama je prije, njih dvoje su se upoznali na folkloru. Svi se bave glazbom, brat svira, ali ja sam najviše zagrizao za taj „solo performans”.

U kojim si sve natjecanjima sudjelovao? Koje ti je iskustvo najdraže i zašto?
Sudjelovao sam na brojnim festivalima, međunarodnim i unutar države. Bio sam na „Supertalentu”, „Zvjezdama”. Već me zovu ponavljač showova, sva iskustva su mi posebna i ne mogu izdvojiti neko posebno. Najljepše je druženje, svi misle da se tamo dolazimo natjecati, a zapravo se stvore predivna prijateljstva.

Jesi li u nekom trenutku poželio odustati?
Imao sam fazu prije dvije godine. Tada mi je bio vrhunac mutacije, glas mi je pucao, letio gdje treba i ne treba. Nakon nekog vremena se sve to smirilo i drago mi je što nisam odustao.

Tko te oblači za nastupe? Kako se pripremaš?
Iskreno, ne vježbam za nastupe, čak i zahtjevne tekstove učim u zadnji tren. Nemam posebne pripreme, oblačim se sam. Scenski i vokalno me priprema moja mentorica Dubravka Pleško iz udruge „Zlatni mikrofon”.

Jesi li imao nekoga tko ti je dao „vjetar u leđa”, bio podrška tvome uspjehu?
Jacques Houdek trenutno stoji iza mene i gura me na nova natjecanja. Želi sa mnom raditi i želi da postanem uspješan u ovom novom valu mladih glazbenika.

Često nastupaš u splitskom pubu „Fabrique”. Kako je došlo do suradnje?
Organizatori su me pozvali na karaoke „Voice of Fabrique” i bilo je zanimljivo. Nisam se osjećao kao na natjecanju, više sam se zabavljao. Prepoznali su me i postao sam „gažist”, a suradnja se nastavila.

Već imaš svoju pjesmu „Podsjećaš na ljubav”. Kako je došlo do te glazbene suradnje?
Na početku showa „Pinkove zvezdice” javio mi se crnogorski pjevač Danijel Alibabić i rekao da u meni vidi potencijal i da mi želi pokloniti pjesmu kad završi show. Ja sam bio iznenađen. Aranžman je napravio Nemanja Mihajlović i tako je došlo do suradnje.

Koji je najbolji savjet koji si dobio u životu?
Ne znam točno od koga, ali savjet koji je promijenio moj način pjevanja je rad na samopouzdanju. Izgleda nestvarno, ali meni je baš samopouzdanje pomoglo da preko noći promijenim stav i glas.

Kako izgleda tvoj prosječan dan?
Naporno. Ima puno nastupa, a uz sve to treba uskladiti školske obveze, ali nekako stižem sve.


Intervju s rokom (video):


ŠKOLSKE MUKE

U drugom razredu srednje škole došao si u našu školu. Što je utjecalo na prebacivanje? Što ti naša škola nudi, a prije nisi imao?
Od početka sam htio upisati „Marulića”, ali igrom slučaja sam upisao Drugu jezičnu gimnaziju. Tamo mi je bilo okej, ali od ekipe u razredu nisam imao podršku i osjećao sam kao da tu ne pripadam. Uz to sam oduvijek htio biti u zboru profesora Veršića koji niže brojne uspjehe. To me najviše privuklo.

Kako tvoji prijatelji i kolege iz razreda reagiraju na tvoj uspjeh? Ima li ljubomore?
Stvarno nema ljubomore i to mi je super jer gdje god sam prije bio, bilo je svakakvih komentara, pogotovo u osnovnoj školi. Malo je toga bilo i u Drugoj jezičnoj gimnaziji, ali, eto, ovdje toga nema, svi su podrška i bodre me u tome što radim i na tome sam zahvalan do neba.

Često moraš izostajati. Kako „pohvataš” gradivo?
Imam ekipu u razredu koji mi sve slikaju. Stalno kasnim s gradivom i to mi je veliki problem jer škola pati zbog pjevanja. Pokušavam to uskladiti, ali uvijek će nešto patiti. Za zadnji tjedan uvijek ostane deset testova, ali nema veze, navikli smo.

Izlaze li ti profesori u susret ili nailaziš na nerazumijevanje?
Kako tko. Kod nekih se trudim malo manje, kod nekih malo više, pokušavam naći nekakav balans. Sve u svemu sam zadovoljan.

Kakav je osjećaj biti maturant? Jesi li se počeo pripremati za državnu maturu s obzirom na sve druge obveze?
Iskreno, nisam. Trebao bih učiti više, to je sigurno. Pripreme mi još ne padaju na pamet, pomalo.

Koji ti je profesor najdraži?
Uhh… profesor Veršić, profesorica Veršić. Netko tko nije vezan uz glazbu (ha, ha)? Teško mi je izdvojiti nekoga, svi imaju nešto drugačije. Na primjer, profesor Benković je stroži, ali je uvijek raspoložen za zafrkanciju i sat je opušten. Profesorica Kata je blaga, ali nas dobro nauči…

Jesi li više prirodnjak ili društvenjak? Koje predmete voliš, a koje ne?
Više sam prirodnjak. Volim matematiku i logiku, od svega pomalo. U osnovnoj mi je najgora bila povijest, ali sad mi je zanimljiva.

ROKO PRIVATNO

Opiši sebe u 3 riječi.
Uporan, djetinjast i emotivan.

Čega se najviše bojiš u životu?
Buba, apsolutno svega što leti i puže, svih insekata, njih ne mogu vidjeti.

Koja ti je najdraža pjesma? Koji ti je pjevač uzor?
Trenutno mi je najdraža pjesma „All Jask” od Adele, a inače mi je uzor Christina Aguilera zbog svojih vokalnih ekshibicija i čuda koja radi s glasom. Od nje sam dosta naučio i „pokupio”… definitivno najveći uzor.

Čime se baviš u slobodno vrijeme? Koju glazbu slušaš?
Ah, nađe se slobodnog vremena koje najčešće potrošim na igranje igrica. To dijete u meni još je tu i mislim da nikad neću odrasti po tom pitanju. Preko dana imam obveze, a zato preko noći igram igrice, nema spavanja. Uglavnom slušam pop, cijenim sve žanrove, ali u popu se najviše nalazim kao pjevač.

Koji ti je najdraži sport?
Ha, ha, sport i ja. Teško je povezati mene i sport, ali volim pogledati rukomet i tenis. Nogomet ne volim, dosadan mi je. Volim skijanje i volim skijati. To mi je zanimljivo iako će malo tko nazvati skijanje najdražim sportom.

Tko ti je najbolji prijatelj i zašto baš on/ona?
Ja imam sreću što imam prijatelje koji me razumiju i tu su iako me često nema. To je uglavnom ekipa iz razreda. Navest ću Filipa, Klaru i braću blizance Nedoklan. S njima sam najviše i u školi i izvan škole i nadam se da će to prijateljstvo potrajati.

Koja je prva stvar koju napraviš ujutro?
Uzmem mobitel i tek onda operem zube.

Što za tebe znači odmor iz snova?
Ja volim putovati, to jest ne volim putovati, već doći na destinaciju. Dvanaest sati autobusom do Beograda - od toga mi se povraća. Volim posjetit sva mjesta, ali se brzo zasitim. Zapravo mi je odmor iz snova ležati kod kuće, rehabilitirati se.

Koja je tvoja najgora navika?
Uf, to moram smisliti. Ovo me nitko nikad prije nije pitao, nemam pojma. Možda taj mobitel, što se uhvatim mobitela i dok učim i dok jedem.

LJUBAV

Pjevaš vrlo emotivne pjesme, jesu li ikada bile posvećene nekome?
Bile su, naravno. Svaki put kad pjevam emotivne pisme nađem osobu kojoj ću ih posvetiti jer tako izbacim više emocije. Bile su neke bivše ljubavi, mama i sl.

Imaš li simpatiju ili curu?
Trenutno nemam. Pokušavam se fokusirati na, ajmo to tako reći, karijeru i uopće ne razmišljam o tome.

Što te privlači kod djevojaka, a što ne podnosiš?
Volim kada mogu pričati s njima, biti opušten, iskren. Uvijek se zaljubim u karakter više nego u izgled. Naravno, bitan je izgled, ali nije najbitniji... barem ne u mom slučaju. Volim plave oči, osmijeh mi je bitan, po mogućnosti plava kosa i eto ga.

Kada si se prvi put poljubio?
Pa mislim da je to bilo u sedmom razredu, tako nešto.

Imaš li puno obožavateljica?
Ima ih, hvala Bogu, oni su moja publika i što je njih više, ja imam više šansi za uspjehom. Drago mi je da nisu samo klinci, ima i starijih ljudi koji me zaustave na ulici i kažu: „Bravo, odličan si!”.

BUDUĆNOST

Razmišljaš li o fakultetu? Što bi bio tvoj izbor?
Razmišljam (ha, ha). Kad već ne razmišljam o maturi, onda jesam o fakultetu. Svakako ću upisati nešto vezano uz glazbu.

Želiš li ostati u Splitu ili želiš živjeti i ostvariti se negdje drugdje?
Vjerojatno u Zagrebu jer gore postoji kvalitetna akademija. Nadam se da će to biti moja profesija, a ne samo hobi. Ako ne uspijem u tome, ostaju mi matematika i logika. Kad sam bio manji, san mi je bio otići u Ameriku, a sad kad sam odrasliji, srce vuče doma.

Koja je tvoja pozornica iz snova?
San mi je uvijek bio Hollywood i Broadway, ali mislim da ništa manje neću biti sretan ako ostanem u Hrvatskoj.

ZA KRAJ

Što bi poručio mlađim i budućim Marulićevcima?
Poručio bih im da ako žele upisati Marulića jer misle da neće morati puno učiti, da se varaju te da budu uporni i nađu svoj poziv, kao i da ne zanemare svoje talente.



Roko nije uspješan samo kao glazbenik, ističe se i kao marljiv i odgovoran učenik. Primjer je svakom učeniku koji, pored redovne nastave, želi napredovati i na drugim područjima te razvijati svoje sposobnosti i talent. Evo što kažu njegovi profesori.

Roko je Vaše predmete naveo kao jedne od najdražih. Izjavio je da ako ne uspije u glazbi, okreće se matematici i logici. Je li Roko dobar logičar?
Roko je izvrstan logičar! U trećem razredu, dok je imao logiku, izrazio je želju za dodatnim učenjem predmeta i odlaskom na natjecanje i to smo planirali ostvariti ove godine kada bude maturant. Tada nismo ni slutili da će se ove godine Roko pripremati za potpuno drugačiju vrstu natjecanja. Iskreno, presretna sam zbog toga jer je ovo puno važnije za njegovu blistavu karijeru.


Zanima li učenike inače logika i filozofija?
Iluzorno bi bilo za očekivati da će baš svaki učenik biti zainteresiran za određeni predmet. Kao profesor nastojim im ove pomalo apstraktne predmete približiti i predstaviti kao vrlo životne tako da sam u konačnici izuzetno zadovoljna ishodom.


Jeste li očekivali Rokovu pobjedu na Dori?
Naravno! Roko ima izuzetan raspon te boju glasa i na Dori je zaista bio najbolji. Uz izniman talent, Roka krasi i iznimna osobnost tako da smatram da imamo izvrsnog predstavnika na Euroviziji. Ponosna sam što je baš naša škola dio njegove životne priče.


Kakva su Vaša predviđanja za Euroviziju?
Sam nastup na Euroviziji izniman je uspjeh za Roka i njegovu karijeru tako da su bilo kakva predviđanja suvišna. Znam samo da ćemo svi biti uz njega, i srcem i dušom, kao i do sada.


Što bi ste željeli da zapamti od Vas kao profesorice?
Teško mi je reći što bih željela da zapamti konkretno baš od mene, ali svakako bih željela da od svih svojih profesora zapamti razumijevanje i podršku koju smo mu pružili u ovom burnom periodu njegova života. Da se razumijemo, to i nije bio veliki problem jer je Roko, i kao učenik i kao jedna vrlo skromna osoba, sve to i više nego zaslužio. U osnovi cijele ove priče sadržana je velika ljubav i potpora prema Roku, ali i prema svakom našem učeniku.

Profesore, kakav je osjećaj biti „najpoznatiji razrednik” u Hrvatskoj?
Ne smijem lagati, moram reći da je jako, jako lijep osjećaj.


Kakav je Roko kao učenik?
Roko je vrlo dobar, odnosno odličan učenik koji ne bježi od svojih obaveza. Nosi se s njima onako kako najbolje zna i, kako vidim, stvari teku jako dobro.


Kako opravdate sve Rokove izostanke?
Pa, dijelom mu to opravda glazbena unija, a dijelom otac. Sve je to uredno opravdano, ništa se ne prepušta slučaju niti ima neke zloupotrebe toga.


Ima li Roko privilegije nad drugim učenicima s obzirom na njegove izvanškolske aktivnosti ili se susreće s teskoćama?
Ako postoje neke privilegije, to je da mu ima mogućnost odgovarati po dogovoru. Međutim, iste te privilegije imaju i učenici sportaši ili oni težeg zdravstvenog stanja. Nema on veće privilegije u odnosu na ostale.


Kako Roko utječe na druge učenike, motivira li ih ili ima ljubomore?
Nisam cijeli dan s njima da bih mogao staviti ruku u vatru i reći kako nema ljubomore, uvijek ju je bilo među Hrvatima, ali smatram da je to u manjini. Mislim da ih više motivira i da im je jako drago, kako učenicima, tako i profesorima. Volimo da netko uspije i osjećamo se dijelom tog uspjeha.


Što biste savjetovali drugim učenicima koji, osim škole, imaju dodatne aktivnosti?
Savjetovao bih im da se time nastave baviti jer takvi učenici i više uče iako imaju manje vremena. Isto tako bih zamolio da ne prepuštaju školu slučaju, škola se jednostavno mora završit, a za sve se može naći vremena. Od ‘92. na ovamo, u ovoj gimnaziji, imali smo i slavnih pjevača i slavih sportaša i svi su uspjeli „pomirit” školu sa svojim aktivnostima. Onaj koji želi nešto savladati i naučiti, taj će to napravit.


Mislite li da može pobijediti na Eurosongu?
Pa, to je jako teško reći... pogotovo što postoji ta glasačka mašinerija. Sam način glasovanja iz godine u godinu sve je sve veća lakrdija. Pojedine zemlje, koje glasuju, daju glasove svojim susjedima to ne zato što je pjesma dobra. To mi najviše ide na živce. A za mene će Roko uvijek biti pobjednik.


Što biste mu savjetovali u daljnjem životu?
Ah, pa želim mu poput riječi Momčila Popadića, onu pjesmu koju naš Oliver piva: „Svoju zvizdu slidin”. Neka slidi tu svoju zvidu, neka bude uspješan i dobar, a prije svega mu savjetujem da ostane dobar čovjek kao i do sada. To mi je najbitnije, a ne da izgubi tu kvalitetu i bude samo dobar pjevač. Ne samo kod njega, tomu se nadam i kod svih mojih učenika.

Jedan od razloga Rokovog dolaska u našu školu jest školski zbor. Čuli smo da ste najzaslužniji za taj veliki transfer. Jeste li odmah primijetili Rokov talent? Kako se to dogodilo?
To je bila Rokova želja. Ja sam slučajno vidio njegovu mamu u hodniku. Ona je govorila kako ima dijete koje je jako glazbeno nadareno i da bi rado došao u zbor. Ja sam rekao da napiše zamolbu nastavničkom vijeću i tako je sve počelo. On je došao i pjevao i to već prvom razredu, prije nego što je formalno postao učenikom naše škole.


Odskače li Rokov glas od drugih glasova zbora? Koliko je lako/teško spojiti profesionalce i amatere?
Rokov glas ne odskače jer je on jako muzikalan i pametan i zna se uklopiti.


Kakva Vam se sviđa Rokova pobjednička pjesma?
Ah, što bih rekao... minus četiri. Odlično što je prvi, ali mislim da se previše eksponiraju visoki tonovi. Mislim da srednja laga, u kojoj Roko jako dobro zvuči, nije pokazana, nema prostora. Sad se ja pravim pametan, a ne znam kako bih ja to sam učinio. Roko i pjesma su pobijedili, znači, ono što je napravljeno, dobro je napravljeno.


Koliko se često učenici zboraši usmjere prema glazbenoj karijeri?
Mi imamo dosta učenika koji su došli u zbor i prestali ići u glazbenu školu. Kasnije su je ponovo upisali i dalje rade kao glazbenici. Imamo ljudi koji su poslije ove škole i ovoga zbora otišli na Akademiju iako su prije htjeli nešto drugo. Također, imamo i učenika koji koji dolaze u školu već s tom idejom.


Smatrate li da je danas teško biti glazbenik?
Ah, to je uvijek i teško i lagano. Kada govorimo o povijesti glazbe, nikome od profesionalaca nije bio baš bajan život. A i što to znači? Imati puno novaca ili biti zadovoljan, ovisi.


Što želite poručiti Roku u njegovoj daljnjoj pjevačkoj karijeri?
A da ostane čovjek kao što i je, a ne sumnjam u uspjeh.

Profesorice, kakav je Roko kao učenik?
Jako vrijedan. Evo danas sam ga baš ispitivala. Budući da je vrlo angažiran, on ne može odgovarati onako kako bi htio. Međutim, vrlo je odgovoran. Kad on kaže da će odgovarat i dogovori termin, zaista se toga pridržava i dođe spreman.


Kako ste reagirali kada ste čuli da je pobijedio na Dori?
Bilo mi je izuzetno drago. Ja inače to baš i ne pratim, ali sam gledala baš radi njega i uključila se u elektroničko glasovanje. Prepoznajem u njemu nekakav kvalitet i bilo mi je baš drago.


Je li Vam se svidio njegov nastup?
Pa je! On je onako simpatičan, dopadljiv. Djeluje na pozornici kao i u razredu, skromno, opušteno, prirodno. Mislim da je to nešto što se može svidjeti publici, osim kvalitete glasa i nastupa.


Izlazite li Roku u susret s obzirom na sve njegove obaveze?
Izlazim samo u toliko da mu dopustim odgovaranje po dogovoru. To dopuštamo i drugim učenicima koji idu u glazbenu školu, sportašima, znači ništa više nego ostalima. Što se tiče obima i vrste gradiva, potpuno isto kao i drugim učenicima.


Što mislite je li spreman za maturu?
Ja mislim da će biti. On je odgovoran, kad završi jedan dio njegovog glazbenog života, euforija oko Eurovizije, on će se posvetiti maturi. Mislim da će to jako dobro odradit.


Što mu savjetujete za daljnji život?
Savjetujem mu da ostane i dalje tako jednostavan, skroman, prirodan. Vjerujem da će takav i ostat. Ma koliko se uspeo na glazbenoj ljestvici, smatram da to njega karakterno neće promijenit.